41:1 Zalud je nadu u njega gojiti, na pogled njegov čovjek već pogiba.
41:2 Junaka nema da njega razdraži, tko će mu se u lice suprotstavit'?
41:3 Tko se sukobi s njim i živ ostade? Pod nebesima tog čovjeka nema!
41:4 Prešutjet neću njegove udove, ni silnu snagu, ni ljepotu stasa.
41:5 Tko mu smije razodjenut' odjeću, tko li kroz dvostruk prodrijeti mu oklop?
41:6 Tko će mu ralje rastvorit' dvokrilne kad strah vlada oko zubi njegovih?
41:7 Hrbat mu je od ljuskavih štitova, zapečaćenih pečatom kamenim.
41:8 Jedni uz druge tako se sljubiše da među njima dah ne bi prošao.
41:9 Tako su čvrsto slijepljeni zajedno: priljubljeni, razdvojit' se ne mogu.
41:10 Kad kihne, svjetlost iz njega zapršti, poput zorinih vjeđa oči su mu.
41:11 Zublje plamsaju iz njegovih ralja, iskre ognjene iz njih se prosiplju.
41:12 Iz nozdrva mu sukljaju dimovi kao iz kotla što kipi na vatri.
41:13 Dah bi njegov zapalio ugljevlje, jer mu iz ralja plamenovi suču.
41:14 U šiji leži sva snaga njegova, a ispred njega užas se prostire.
41:15 Kad se ispravi, zastrepe valovi i prema morskoj uzmiču pučini.
41:16 Poput pećine srce mu je tvrdo, poput mlinskoga kamena otporno.
41:17 Pregibi tusta mesa srasli su mu, čvrsti su kao da su saliveni.
41:18 Zgodi li ga mač, od njeg se odbije, tako i koplje, sulica i strijela.
41:19 Poput slame je za njega željezo, mjed je k'o drvo iscrvotočeno.
41:20 On ne uzmiče od strelice s luka, stijenje iz praćke na nj k'o pljeva pada.
41:21 K'o slamčica je toljaga za njega, koplju se smije kad zazviždi nad njim.
41:22 Crepovlje oštro ima na trbuhu i blato njime ore k'o drljačom.
41:23 Pod njim vrtlog sav k'o lonac uskipi, uspjeni more k'o pomast u kotlu.
41:24 Za sobom svijetlu ostavlja on brazdu, regbi, bijelo runo bezdan prekriva.
41:25 Ništa slično na zemlji ne postoji i niti je tko tako neustrašiv.
41:26 I na najviše on s visoka gleda, kralj je svakome, i najponosnijim."
Created with HTMLCompiler by BibleDatabase