Main Index: Croatian Bible

 

Job 17

[1] [2] [3] [4] [5] [6] [7] [8] [9] [10] [11] [12] [13] [14] [15] [16] [17] [18] [19] [20] [21] [22] [23] [24] [25] [26] [27] [28] [29] [30] [31] [32] [33] [34] [35] [36] [37] [38] [39] [40] [41] [42]

17:1 Daha mi nestaje, gasnu moji dani i za mene već se skupljaju grobari.

17:2 Rugači su evo mene dohvatili, od uvreda oka sklopiti ne mogu.

17:3 Stoga me zaštiti i budi mi jamcem kad mi nitko u dlan neće da udari.

17:4 Jer, srca si njina lišio razuma i dopustiti im nećeš da opstanu.

17:5 K'o taj što imanje dijeli drugovima, a djeci njegovoj dotle oči gasnu,

17:6 narodima svim sam na ruglo postao, onaj kom u lice svatko pljunut' može.

17:7 Od tuge vid mi se muti u očima, poput sjene moji udovi postaju.

17:8 Začudit će se zbog toga pravednici, na bezbožnika će planuti čestiti;

17:9 neporočni će na svom ustrajat' putu, čovjek čistih ruku ojačat će još više.

17:10 Hajde, svi vi, nećete li opet počet', tÓa među vama ja mudra ne nalazim!

17:11 Minuli su dani, propale zamisli, želje srca moga izjalovile se.

17:12 'U noći najcrnjoj, dan se približava; blizu je već svjetlo što tminu izgoni.'

17:13 A meni je nada otići u Šeol i prostrijeti sebi ležaj u mrklini.

17:14 Dovikujem grobu: 'Oče moj rođeni!' a crve pozdravljam: 'Mati moja, sestro!'

17:15 Ali gdje za mene ima jošte nade? Sreću moju tko će ikada vidjeti?

17:16 Hoće li u Šeol ona sa mnom sići da u prahu zajedno otpočinemo?"

 

Created with HTMLCompiler by BibleDatabase