Main Index: Croatian Bible

 

Job 17

[1] [2] [3] [4] [5] [6] [7] [8] [9] [10] [11] [12] [13] [14] [15] [16] [17] [18] [19] [20] [21] [22] [23] [24] [25] [26] [27] [28] [29] [30] [31] [32] [33] [34] [35] [36] [37] [38] [39] [40] [41] [42]

17:1 Daha mi nestaje, gasnu moji dani i za mene veæ se skupljaju grobari.

17:2 Rugaèi su evo mene dohvatili, od uvreda oka sklopiti ne mogu.

17:3 Stoga me zaštiti i budi mi jamcem kad mi nitko u dlan neæe da udari.

17:4 Jer, srca si njina lišio razuma i dopustiti im neæeš da opstanu.

17:5 K'o taj što imanje dijeli drugovima, a djeci njegovoj dotle oèi gasnu,

17:6 narodima svim sam na ruglo postao, onaj kom u lice svatko pljunut' može.

17:7 Od tuge vid mi se muti u oèima, poput sjene moji udovi postaju.

17:8 Zaèudit æe se zbog toga pravednici, na bezbožnika æe planuti èestiti;

17:9 neporoèni æe na svom ustrajat' putu, èovjek èistih ruku ojaèat æe još više.

17:10 Hajde, svi vi, neæete li opet poèet', tÓa meðu vama ja mudra ne nalazim!

17:11 Minuli su dani, propale zamisli, želje srca moga izjalovile se.

17:12 'U noæi najcrnjoj, dan se približava; blizu je veæ svjetlo što tminu izgoni.'

17:13 A meni je nada otiæi u Šeol i prostrijeti sebi ležaj u mrklini.

17:14 Dovikujem grobu: 'Oèe moj roðeni!' a crve pozdravljam: 'Mati moja, sestro!'

17:15 Ali gdje za mene ima jošte nade? Sreæu moju tko æe ikada vidjeti?

17:16 Hoæe li u Šeol ona sa mnom siæi da u prahu zajedno otpoèinemo?"

 

Created with HTMLCompiler by BibleDatabase