32:1 Ona tri čovjeka prestadoše Jobu odgovarati, jer je on sebe smatrao nevinim.
32:2 Nato se rasrdi Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, od plemena Ramova: planu gnjevom na Joba zato što je sebe držao pravednim pred Bogom;
32:3 a planu gnjevom i na tri njegova prijatelja jer nisu više našli ništa što bi odgovorili te su tako Boga osudili.
32:4 Dok su oni govorili s Jobom, Elihu je šutio, jer su oni bili stariji od njega.
32:5 Ali kad vidje da ona tri čovjeka nisu više imala odgovora u ustima, planu od srdžbe.
32:6 I progovorivši, Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, reče: "Po godinama svojim još mlad sam ja, a u duboku vi ste ušli starost; bojažljivo se zato ja ustezah znanje svoje pokazati pred vama.
32:7 Mišljah u sebi: 'Govorit će starost, mnoge godine pokazat će mudrost.'
32:8 Uistinu, dah neki u ljudima, duh Svesilnog mudrim čini čovjeka.
32:9 Dob poodmakla ne daje mudrosti a niti starost pravednosti uči.
32:10 Zato vas molim, poslušajte mene da vam i ja znanje svoje izložim.
32:11 S pažnjom sam vaše besjede pratio i razloge sam vaše saslušao dok ste tražili što ćete kazati.
32:12 Na vama moja sva bijaše pažnja, al' ne bi nikog da Joba pobije ni da mu od vas tko riječ opovrgne.
32:13 Nemojte reći: 'Na mudrost smo naišli! Bog će ga pobit jer čovjek ne može.'
32:14 Nije meni on besjedu upravio: odvratit mu neću vašim riječima.
32:15 Poraženi, otpovrgnut ne mogu, riječi zapeše u grlu njihovu.
32:16 Čekao sam! Al', gle, oni ne zbore. Umukoše, ni riječ više da kažu!
32:17 Na meni je da progovorim sada, znanje ću svoje i ja izložiti.
32:18 Riječi mnoge u meni naviru dok iznutra moj duh mene nagoni.
32:19 Gle, nutrina mi je k'o mošt zatvoren, k'o nova će se raspući mješina.
32:20 Da mi odlane, govorit ću stoga, otvorit ću usne i odvratit' vama.
32:21 Nijednoj strani priklonit se neću niti laskat ja namjeravam kome.
32:22 Laskati ja ne umijem nikako, jer smjesta bi me Tvorac moj smaknuo.
Created with HTMLCompiler by BibleDatabase