29:1 Job nastavi svoju besjedu i reče:
29:2 "O, da mi je prošle proživjet' mjesece, dane one kad je Bog nada mnom bdio,
29:3 kad mi je nad glavom njegov sjao žižak a kroz mrak me svjetlo njegovo vodilo,
29:4 kao u dane mojih zrelih jeseni kad s mojim stanom Bog prijateljevaše,
29:5 kada uz mene još bijaše Svesilni i moji me okruživahu dječaci,
29:6 kada mi se noge u mlijeku kupahu, a potokom ulja ključaše mi kamen!
29:7 Kada sam na vrata gradska izlazio i svoju stolicu postavljao na trg,
29:8 vidjevši me, sklanjali bi se mladići, starci bi ustavši stojeći ostali.
29:9 Razgovor bi prekidali uglednici i usta bi svoja rukom zatvarali.
29:10 Glavarima glas bi sasvim utihnuo, za nepce bi im se zalijepio jezik.
29:11 Tko god me slušao, blaženim me zvao, hvalilo me oko kad bi me vidjelo.
29:12 Jer, izbavljah bijednog kada je kukao i sirotu ostavljenu bez pomoći.
29:13 Na meni bješe blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraćah.
29:14 Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristranost bje mi plaštem i povezom.
29:15 Bjeh oči slijepcu i bjeh noge bogalju,
29:16 otac ubogima, zastupnik strancima.
29:17 Kršio sam zube čovjeku opaku, plijen sam čupao iz njegovih čeljusti.
29:18 Govorah: 'U svom ću izdahnuti gnijezdu, k'o palma, bezbrojne proživjevši dane.'
29:19 Korijenje se moje sve do vode pruža, na granama mojim odmara se rosa.
29:20 Pomlađivat će se svagda slava moja i luk će mi se obnavljati u ruci.'
29:21 Slušali su željno što ću im kazati i šutjeli da od mene savjet čuju.
29:22 Na riječi mi ne bi ništa dometali i besjede su mi daždile po njima.
29:23 Za mnom žudjeli su oni k'o za kišom, otvarali usta k'o za pljuskom ljetnim.
29:24 Osmijeh moj bijaše njima ohrabrenje; pazili su na vedrinu moga lica.
29:25 Njima ja sam izabirao putove, kao poglavar ja sam ih predvodio, kao kralj među svojim kad je četama kao onaj koji tješi ojađene.
Created with HTMLCompiler by BibleDatabase