Main Index: Croatian Bible

Job 30

[1] [2] [3] [4] [5] [6] [7] [8] [9] [10] [11] [12] [13] [14] [15] [16] [17] [18] [19] [20] [21] [22] [23] [24] [25] [26] [27] [28] [29] [30] [31] [32] [33] [34] [35] [36] [37] [38] [39] [40] [41] [42]

30:1 "A sada, gle, podruguju se mnome ljudi po ljetima mlaði od mene kojih oce ne bih bio metnuo ni s ovèarskim psima stada svojega.

30:2 Ta što æe mi jakost ruku njihovih kad im muževna ponestane snaga ispijena glaðu i oskudicom.

30:3 Glodali su u pustinji korijenje i èestar opustjelih ruševina.

30:4 Lobodu su i s grmlja lišæe brali, kao kruh jeli korijenje žukino.

30:5 Od društva ljudskog oni su prognani, za njima vièu k'o za lopovima.

30:6 Živjeli su po strašnim jarugama, po spiljama i u raspuklinama.

30:7 Urlik im se iz šikarja dizao; po trnjacima ležahu stisnuti.

30:8 Sinovi bezvrijednih, soj bezimenih, bièevima su iz zemlje prognani.

30:9 Rugalicom sam postao takvima i njima sada služim kao prièa!

30:10 Gnušaju me se i bježe od mene, ne ustežu se pljunut' mi u lice.

30:11 I jer On luk mi slomi i satrije me, iz usta svojih izbaciše uzdu.

30:12 S desne moje strane rulja ustaje, noge moje u bijeg oni tjeraju, put propasti prema meni nasiplju.

30:13 Stazu mi ruše da bi me satrli, napadaju i ne brani im nitko,

30:14 prolomom oni širokim naviru i kotrljaju se poput oluje.

30:15 Strahote sve se okreæu na mene, mojeg ugleda kao vjetra nesta, poput oblaka išèeznu spasenje.

30:16 Duša se moja rasipa u meni, dani nevolje na me se srušili.

30:17 Noæu probada bolest kosti moje, ne poèivaju boli što me gloðu.

30:18 Muka mi je i halju nagrdila i stegla me k'o ovratnik odjeæe.

30:19 U blato me je oborila dolje, gle, postao sam k'o prah i pepeo.

30:20 K Tebi vièem, al' Ti ne odgovaraš; pred Tobom stojim, al' Ti i ne mariš.

30:21 Prema meni postao si okrutan; rukom preteškom na me se obaraš.

30:22 U vihor me dižeš, nosiš me njime, u vrtlogu me olujnom kovitlaš.

30:23 Da, znadem da si me smrti predao, saborištu zajednièkom svih živih.

30:24 Al' ne pruža li ruku utopljenik, ne vièe li kad padne u nevolju?

30:25 Ne zaplakah li nad nevoljnicima, ne sažalje mi duša siromaha?

30:26 Sreæi se nadah, a doðe nesreæa; svjetlost èekah, a gle, zavi me tama.

30:27 Utroba vri u meni bez prestanka, svaki dan nove patnje mi donosi.

30:28 Smrknut idem, al' nitko me ne tješi; ustajem u zboru - da bih kriknuo.

30:29 Sa šakalima sam se zbratimio i nojevima postao sam drugom.

30:30 Na meni sva je koža pocrnjela, i kosti mi je sažgala ognjica.

30:31 Tužaljka mi je ugodila harfu, svirala mi glas narikaèa ima.