Main Index: Croatian Bible

Job 4

[1] [2] [3] [4] [5] [6] [7] [8] [9] [10] [11] [12] [13] [14] [15] [16] [17] [18] [19] [20] [21] [22] [23] [24] [25] [26] [27] [28] [29] [30] [31] [32] [33] [34] [35] [36] [37] [38] [39] [40] [41] [42]

4:1 Tad prozbori Elifaz Temanac i reèe:

4:2 "Možeš li podnijeti da ti progovorim? Ali tko se može uzdržat' od rijeèi!

4:3 Eto, mnoge ljude ti si pouèio, okrijepio si iznemogle mišice;

4:4 rijeèju svojom klonule si pridizao, ojaèavao si koljena klecava.

4:5 A kad tebe stiže, klonuo si duhom, na tebe kad pade, èitav si se smeo!

4:6 Zar pobožnost tvoja nadu ti ne daje, neporoènost tvoja životu ufanje?

4:7 TÓa sjeti se: nevin - propade li kada? Kada su zatrti bili pravednici?

4:8 Iz iskustva zborim: nesreæom tko ore i nevolju sije, nju æe i požeti.

4:9 Od daha Božjega oni pogibaju, na gnjevni mu disaj nestaju sa zemlje.

4:10 Rika lavlja, urlik leopardov krše se k'o zubi u laviæa.

4:11 Lav ugiba jer mu nesta plijena, rasuli se mladi lavièini.

4:12 Tajna rijeè se meni objavila, šapat njen je uho moje èulo.

4:13 Noæu, kada snovi duh obuzmu i san dubok kad na ljude pada,

4:14 strah i trepet mene su svladali, kosti moje žestoko se stresle.

4:15 Dah mi neki preko lica proðe, digoše se dlake na mom tijelu.

4:16 Stajao je netko - lica mu ne poznah - ali likom bješe pred oèima mojim. Posvuda tišina; uto zaèuh šapat:

4:17 'Zar je smrtnik koji pred Bogom pravedan? Zar je èovjek èist pred svojim Stvoriteljem?

4:18 Ni slugama svojim više ne vjeruje, i anðele svoje za grijeh okrivljuje -

4:19 kako ne bi onda goste stanova glinenih kojima je temelj u prahu zemaljskom. Gle, kao moljce njih sveudilj satiru:

4:20 od jutra do mraka u prah pretvore, nestaju zasvagda - nitko i ne vidi.

4:21 Išèupan je kolèiæ njihova šatora, pogibaju skoro, mudrost ne spoznavši.'