15:1 Elifaz Temanac progovori tad i reèe:
15:2 "Zar šupljom naukom odgovara mudrac i vjetrom istoènim trbuh napuhuje?
15:3 Zar on sebe brani rijeèima ispraznim, besjedama koje nièem ne koriste?
15:4 Još više ti èiniš: ništiš strah od Boga, pred njegovim licem pribranost ukidaš.
15:5 Tvoje rijeèi krivicu tvoju odaju, poslužio si se jezikom lukavih,
15:6 vlastita te usta osuðuju, ne ja, protiv tebe same ti usne svjedoèe.
15:7 Zar si prvi èovjek koji se rodio? Zar si na svijet prije bregova došao?
15:8 Zar si tajne Božje ti prisluškivao i mudrost èitavu za se prisvojio?
15:9 Što ti znadeš, a da i mi ne znamo, što ti razumiješ, a da to ne shvaæamo?
15:10 Ima meðu nama i sijedih i starih kojima je više ljeta no tvom ocu.
15:11 Zar su ti utjehe Božje premalene i blage rijeèi upuæene tebi?
15:12 Što te srce tvoje tako slijepo goni i što tako divlje prevræeš oèima
15:13 kad proti Bogu jarost svoju okreæeš, a iz usta takve rijeèi ti izlaze!
15:14 Što je èovjek da bi èist mogao biti? Zar je itko roðen od žene pravedan?
15:15 Gle, ni u svece se On ne pouzdava, oku njegovu ni nebesa èista nisu,
15:16 a kamoli to biæe gadno i buntovno, èovjek što k'o vodu pije opaèinu!
15:17 Mene sad poslušaj, pouèit' te hoæu, što god sam vidjeh, isprièat' ti želim,
15:18 i ono što nauèavahu mudraci ne tajeæ' što su primili od preða
15:19 kojima je zemlja ova bila dana kamo tuðin nije nikada stupio.
15:20 Zlikovac se muèi cijelog svoga vijeka, nasilniku veæ su ljeta odbrojena.
15:21 Krik strave svagda mu u ušima jeèi, dok miruje, na njeg baca se razbojnik.
15:22 Ne nada se da æe izbjeæi tminama i znade dobro da je maèu namijenjen,
15:23 strvinaru da je kao plijen obeæan. On znade da mu se dan propasti bliži.
15:24 Nemir i tjeskoba na njeg navaljuju, k'o kralj spreman na boj na nj se obaraju.
15:25 On je protiv Boga podizao ruku, usuðivao se prkosit' Svesilnom
15:26 Ohola je èela na njega srljao, iza štita debela dobro zaklonjen.
15:27 Lice mu bijaše obloženo salom a bokovi pretilinom otežali.
15:28 Razrušene je zaposjeo gradove i kuæišta nastanio napuštena. Srušit æe se ono što za sebe sazda;
15:29 cvasti mu neæe, veæ rasuti se blago, sjena mu se neæe po zemlji širiti.
15:30 On se tami više izmaknuti neæe, opržit æe oganj njegove mladice, u dahu plamenih usta nestat æe ga.
15:31 U taštinu svoju neka se ne uzda, jer æe mu ispraznost biti svom nagradom.
15:32 Prije vremena æe svenut' mu mladice, grane mu se nikad neæe zazelenjet'.
15:33 Kao loza, grozd æe stresat' svoj nezreo, poput masline pobacit æe cvatove.
15:34 Da, bezbožnièko je jalovo koljeno, i vatra proždire šator podmitljivca.
15:35 Koji zlom zanesu, raðaju nesreæu i prijevaru nose u utrobi svojoj."
Created with HTMLCompiler by BibleDatabase