15:1 Elifaz Temanac progovori tad i reče:
15:2 "Zar šupljom naukom odgovara mudrac i vjetrom istočnim trbuh napuhuje?
15:3 Zar on sebe brani riječima ispraznim, besjedama koje ničem ne koriste?
15:4 Još više ti činiš: ništiš strah od Boga, pred njegovim licem pribranost ukidaš.
15:5 Tvoje riječi krivicu tvoju odaju, poslužio si se jezikom lukavih,
15:6 vlastita te usta osuđuju, ne ja, protiv tebe same ti usne svjedoče.
15:7 Zar si prvi čovjek koji se rodio? Zar si na svijet prije bregova došao?
15:8 Zar si tajne Božje ti prisluškivao i mudrost čitavu za se prisvojio?
15:9 Što ti znadeš, a da i mi ne znamo, što ti razumiješ, a da to ne shvaćamo?
15:10 Ima među nama i sijedih i starih kojima je više ljeta no tvom ocu.
15:11 Zar su ti utjehe Božje premalene i blage riječi upućene tebi?
15:12 Što te srce tvoje tako slijepo goni i što tako divlje prevrćeš očima
15:13 kad proti Bogu jarost svoju okrećeš, a iz usta takve riječi ti izlaze!
15:14 Što je čovjek da bi čist mogao biti? Zar je itko rođen od žene pravedan?
15:15 Gle, ni u svece se On ne pouzdava, oku njegovu ni nebesa čista nisu,
15:16 a kamoli to biće gadno i buntovno, čovjek što k'o vodu pije opačinu!
15:17 Mene sad poslušaj, poučit' te hoću, što god sam vidjeh, ispričat' ti želim,
15:18 i ono što naučavahu mudraci ne tajeć' što su primili od pređa
15:19 kojima je zemlja ova bila dana kamo tuđin nije nikada stupio.
15:20 Zlikovac se muči cijelog svoga vijeka, nasilniku već su ljeta odbrojena.
15:21 Krik strave svagda mu u ušima ječi, dok miruje, na njeg baca se razbojnik.
15:22 Ne nada se da će izbjeći tminama i znade dobro da je maču namijenjen,
15:23 strvinaru da je kao plijen obećan. On znade da mu se dan propasti bliži.
15:24 Nemir i tjeskoba na njeg navaljuju, k'o kralj spreman na boj na nj se obaraju.
15:25 On je protiv Boga podizao ruku, usuđivao se prkosit' Svesilnom
15:26 Ohola je čela na njega srljao, iza štita debela dobro zaklonjen.
15:27 Lice mu bijaše obloženo salom a bokovi pretilinom otežali.
15:28 Razrušene je zaposjeo gradove i kućišta nastanio napuštena. Srušit će se ono što za sebe sazda;
15:29 cvasti mu neće, već rasuti se blago, sjena mu se neće po zemlji širiti.
15:30 On se tami više izmaknuti neće, opržit će oganj njegove mladice, u dahu plamenih usta nestat će ga.
15:31 U taštinu svoju neka se ne uzda, jer će mu ispraznost biti svom nagradom.
15:32 Prije vremena će svenut' mu mladice, grane mu se nikad neće zazelenjet'.
15:33 Kao loza, grozd će stresat' svoj nezreo, poput masline pobacit će cvatove.
15:34 Da, bezbožničko je jalovo koljeno, i vatra proždire šator podmitljivca.
15:35 Koji zlom zanesu, rađaju nesreću i prijevaru nose u utrobi svojoj."
Created with HTMLCompiler by BibleDatabase