36:1 Elihu nastavi i reče:
36:2 "Strpi se malo, pa ću te poučit', jer još nisam sve rekao za Boga.
36:3 Izdaleka ću svoje iznijet' znanje da Stvoritelja svojega opravdam.
36:4 Zaista, za laž ne znaju mi riječi, uza te je čovjek znanjem savršen.
36:5 Gle, Bog je silan, ali ne prezire, silan je snagom razuma svojega.
36:6 Opakome on živjeti ne daje, nevoljnicima pravicu pribavlja.
36:7 S pravednika on očiju ne skida, na prijestolje ih diže uz kraljeve da bi dovijeka bili uzvišeni.
36:8 Ako su negvam' oni okovani i užetima nevolje sputani,
36:9 djela njihova on im napominje, kazuje im grijeh njine oholosti.
36:10 Tad im otvara uho k opomeni i poziva ih da se zla okane.
36:11 Poslušaju li te mu se pokore, dani im završavaju u sreći, u užicima godine njihove.
36:12 Ne slušaju li, od koplja umiru, zaglave, sami ne znajući kako.
36:13 A srca opaka mržnju njeguju, ne ištu pomoć kad ih on okuje;
36:14 u cvatu svoga dječaštva umiru i venu poput hramskih milosnika.
36:15 Nevoljnog on bijedom njegovom spasava i u nesreći otvara mu oči:
36:16 izbavit će te iz ždrijela tjeskobe k prostranstvima bezgraničnim izvesti, k prepunu stolu mesa pretiloga.
36:17 Ako sudio nisi opakima, ako si pravo krnjio siroti,
36:18 nek' te obilje odsad ne zavede i nek' te dar prebogat ne iskvari.
36:19 Nek' ti je gavan k'o čovjek bez zlata, a čovjek jake ruke poput slaba.
36:20 Ne goni one koji su ti tuđi da rodbinu na njino mjesto staviš.
36:21 Pazi se da u nepravdu ne skreneš, jer zbog nje snađe tebe iskušenje.
36:22 Gle, uzvišen je Bog u svojoj snazi! Zar učitelja ima poput njega?
36:23 Tko je njemu put njegov odredio? Tko će mu reći: 'Radio si krivo'?
36:24 Spomeni se veličati mu djelo što ga pjesmama ljudi opjevaše.
36:25 S udivljenjem svijet čitav ga promatra, divi se čovjek, pa ma izdaleka.
36:26 Veći je Bog no što pojmit' možemo, nedokučiv je broj ljeta njegovih!
36:27 U visini on skuplja kapi vode te dažd u paru i maglu pretvara.
36:28 Pljuskovi tada pljušte iz oblaka, po mnoštvu ljudskom dažde obilato.
36:29 Tko li će shvatit' širenje oblaka, tutnjavu strašnu njegovih šatora?
36:30 Gle, on nad sobom razastire svjetlost i dno morsko on vodama pokriva.
36:31 Pomoću njih on podiže narode, u izobilju hranom ih dariva.
36:32 On munju drži objema rukama i kazuje joj kamo će zgoditi.
36:33 Glasom gromovnim sebe navješćuje, stiže s gnjevom da zgromi opačinu.
Created with HTMLCompiler by BibleDatabase