139:1 Zborovođi. Davidov. Jahve, proničeš me svega i poznaješ,
139:2 ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ.
139:3 Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi.
139:4 Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve već znadeš.
139:5 S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, na mene si ruku svoju stavio.
139:6 Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio.
139:7 Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem?
139:8 Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si.
139:9 Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj
139:10 i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala.
139:11 Reknem li: "Nek' me barem tmine zakriju i nek' me noć umjesto svjetla okruži!" -
139:12 ni tmina tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost.
139:13 Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu.
139:14 Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao,
139:15 kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje.
139:16 Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.
139:17 Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.
139:18 Da ih brojim? Više ih je nego pijeska! Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ!
139:19 De, istrijebi, Bože, zlotvora, krvoloci nek' odstupe od mene!
139:20 Jer podmuklo se bune protiv tebe, uzalud se dižu tvoji dušmani.
139:21 Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje? Zar da mi se ne gade protivnici tvoji?
139:22 Mržnjom dubokom ja ih mrzim i držim ih svojim neprijateljima.
139:23 Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje:
139:24 pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vječnim!
Created with HTMLCompiler by BibleDatabase