104:1 Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, Jahve, Bože moj, silno si velik! Odjeven veličanstvom i ljepotom,
104:2 svjetlošću ogrnut kao plaštem! Nebo si razapeo kao šator,
104:3 na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ.
104:4 Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega.
104:5 Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova,
104:6 pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode;
104:7 na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše.
104:8 Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio.
104:9 Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju.
104:10 Izvore svraćaš u potoke što žubore među brdima.
104:11 Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima.
104:12 Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama.
104:13 Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku.
104:14 Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje
104:15 i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku.
104:16 Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi.
104:17 Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin.
104:18 Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište.
104:19 Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći.
104:20 Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske.
104:21 Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže.
104:22 Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje.
104:23 Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri.
104:24 Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih.
104:25 Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike.
104:26 Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.
104:27 I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme.
104:28 Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima.
104:29 Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju.
104:30 Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje.
104:31 Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim!
104:32 On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime.
104:33 Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude.
104:34 Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi.
104:35 Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!
Created with HTMLCompiler by BibleDatabase