7:1 Čuvaj, sine, riječi moje i pohrani moje zapovijedi kod sebe.
7:2 Čuvaj moje zapovijedi, i bit ćeš živ, i nauk moj kao zjenicu oka svoga.
7:3 Priveži ih sebi na prste, upiši ih na ploči srca svoga;
7:4 reci mudrosti: "Moja si sestra" i razboritost nazovi "sestričnom",
7:5 da te čuva od žene preljubnice, od tuđinke koja laskavo govori.
7:6 Kad bijah jednom na prozoru svoje kuće i gledah van kroz rešetku,
7:7 vidjeh među lakovjernima, opazih među momcima nerazumna mladića:
7:8 prolazio je ulicom kraj njezina ugla i koracao putem k njezinoj kući
7:9 u sumraku između dana i večeri kad se hvata noćna tmina;
7:10 i gle, susrete ga žena, bludno odjevena i s prijevarom u srcu.
7:11 Jogunasta bijaše i razuzdana, noge joj se nisu mogle u kući zadržati;
7:12 bila je čas na ulici, čas na trgovima i vrebala kod svakog ugla;
7:13 i uhvati ga i poljubi i reče mu bezobrazna lica:
7:14 "Bila sam dužna žrtvu pričesnicu, i danas izvrših svoj zavjet;
7:15 zato sam ti izašla u susret, da te tražim, i nađoh te.
7:16 Svoju sam postelju nastrla sagovima, vezenim pokrivačima misirskim;
7:17 svoj sam krevet namirisala smirnom, alojem i cimetom.
7:18 Hajde da se opijamo nasladom do jutra i da se radujemo užicima ljubavi.
7:19 Jer muža mi nema kod kuće: otišao je na dalek put;
7:20 uzeo je sa sobom novčani tobolac; a vratit će se kući tek o uštapu."
7:21 Tako ga zavede svojim vičnim nagovorom, odvuče ga svojim glatkim usnama.
7:22 I ludo on pođe za njom, kao što vol ide na klaonicu i kao što jelen zapleten u mrežu čeka
7:23 dok mu strijela ne probije jetra, i kao ptica što ulijeće u zamku, i ne znajući da će ga to života stajati.
7:24 Zato me, sine moj, poslušaj i čuj riječi mojih usta.
7:25 Nek' ti srce ne zastranjuje na njezine putove i ne lutaj po njezinim stazama.
7:26 Jer je mnoge smrtno ranila i oborila, i mnogo je onih što ih je pobila.
7:27 U Podzemlje vode putovi kroz njenu kuću, dolje u odaje smrti.
Created with HTMLCompiler by BibleDatabase