6:1 Sine moj, kad jamčiš bližnjemu svojem i daš svoju ruku drugome,
6:2 vezao si se vlastitim usnama, uhvatio se riječima svojih usta;
6:3 učini onda ovo, sine moj: oslobodi se! Jer si dopao u ruke bližnjemu svojemu; idi, baci se preda nj i salijeći bližnjega svoga.
6:4 Ne daj sna svojim očima ni drijema svojim vjeđama;
6:5 otmi se kao gazela iz mreže i kao ptica iz ruku ptičaru.
6:6 Idi k mravu, lijenčino, promatraj njegove pute i budi mudar:
6:7 on nema vođe, nadzornika, ni nadstojnika,
6:8 ljeti se sebi brine za hranu i prikuplja jelo u doba žetve.
6:9 A ti, dokle ćeš, lijenčino, spavati? Kad ćeš se dići oda sna svoga?
6:10 Još malo odspavaj, još malo odrijemaj, još malo podvij ruke za počinak
6:11 i doći će tvoje siromaštvo kao skitač i tvoja oskudica kao oružanik.
6:12 Nevaljalac i opak čovjek hodi s lažljivim ustima;
6:13 namiguje očima, lupka nogama, pokazuje prstima;
6:14 prijevare su mu u srcu, snuje zlo u svako doba, zameće svađe.
6:15 Zato će mu iznenada doći propast, i učas će se slomiti i neće mu biti lijeka.
6:16 Šest je stvari koje Gospod mrzi, a sedam ih je gnusoba njegovu biću:
6:17 ohole oči, lažljiv jezik, ruke koje prolijevaju krv nevinu,
6:18 srce koje smišlja grešne misli, noge koje hitaju na zlo,
6:19 lažan svjedok koji širi laži, i čovjek koji zameće svađe među braćom.
6:20 Sine moj, čuvaj zapovijedi oca svoga i ne odbacuj nauka matere svoje.
6:21 Priveži ih sebi na srce zauvijek, ovij ih oko svoga grla;
6:22 da te vode kada hodiš, da te čuvaju kada spavaš i da te razgovaraju kad se probudiš.
6:23 Jer je zapovijed svjetiljka, pouka je svjetlost, opomene stege put su života;
6:24 da te čuvaju od zle žene, od laskava jezika tuđinke.
6:25 Ne poželi u svom srcu njezine ljepote i ne daj da te osvoji trepavicama svojim,
6:26 jer bludnici dostaje i komad kruha, dok preljubnica lovi dragocjeni život.
6:27 Može li tko nositi oganj u njedrima a da mu se odjeća ne upali?
6:28 Može li tko hoditi po živom ugljevlju a svojih nogu da ne ožeže?
6:29 Tako biva onomu tko ide k ženi svoga bližnjega: neće ostati bez kazne tko god se nje dotakne.
6:30 Ne sramote li lupeža sve ako je krao da gladan utoli glad:
6:31 uhvaćen, on sedmerostruko vraća i plaća svim imanjem kuće svoje.
6:32 Nerazuman je, dakle, tko se upušta s preljubnicom; dušu svoju gubi koji tako čini.
6:33 Bruke i sramote dopada i rug mu se nikad ne briše.
6:34 Jer bijesna je ljubomornost u muža: on ne zna za milost u osvetni dan;
6:35 ne pristaje ni na kakav otkup i ne prima ma kolike mu darove dao.
Created with HTMLCompiler by BibleDatabase