3:1 Ja sam čovjek što upozna bijedu pod šibom gnjeva njegova.
3:2 Mene je odveo i natjerao da hodam u tmini i bez svjetlosti.
3:3 I upravo mene bije i udara bez prestanka njegova ruka.
3:4 Iscijedio je moje meso, kožu moju, polomio kosti moje.
3:5 Načinio mi jaram, glavu obrubio tegobama.
3:6 Pustio me da živim u tminama kao mrtvaci vječiti.
3:7 Zazidao me, i ja ne mogu izaći, otežao je moje okove.
3:8 Kada sam vikao i zapomagao, molitvu je moju odbijao.
3:9 Zazidao mi ceste tesanim kamenom, zakrčio je putove moje.
3:10 Meni on bijaše medvjed koji vreba, lav u zasjedi.
3:11 U bespuća me vodio, razdirao, ostavljao me da umirem.
3:12 Napinjao je luk svoj i gađao me kao metu za svoje strelice.
3:13 U slabine mi sasuo strelice, sinove svoga tobolca.
3:14 Postao sam smiješan svome narodu, rugalica svakidašnja.
3:15 Gorčinom me hranio, pelinom me napajao.
3:16 Puštao me da zube kršim kamen grizući, zakapao me u pepeo.
3:17 Duši je mojoj oduzet mir i više ne znam što je sreća!
3:18 Rekoh: Dotrajao je život moj i nada koja mi od Jahve dolazi.
3:19 Spomeni se bijede moje i stradanja, pelina i otrova!
3:20 Bez prestanka na to misli i sahne duša u meni.
3:21 To nosim u srcu i gojim nadu u sebi.
3:22 Dobrota Jahvina nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo.
3:23 Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika!
3:24 "Jahve je dio moj", veli mi duša, "i zato se u nj pouzdajem."
3:25 Dobar je Jahve onom koji se u nj pouzdaje, duši koja ga traži.
3:26 Dobro je u miru čekati spasenje Jahvino!
3:27 Dobro je čovjeku da nosi jaram za svoje mladosti.
3:28 Neka sjedi u samoći i šuti, jer mu On to nametnu;
3:29 neka usne priljubi uz prašinu, možda još ima nade!
3:30 Neka pruži obraz onome koji ga bije, neka se zasiti porugom.
3:31 Jer Gospod ne odbacuje nikoga zauvijek:
3:32 jer ako i rastuži, on se smiluje po svojoj velikoj ljubavi.
3:33 Jer samo nerado on ponižava i rascvili sinove čovjeka.
3:34 Kad se gaze nogama svi zemaljski sužnjevi,
3:35 kad se izvrće pravica čovjeku pred licem Svevišnjeg,
3:36 kad se krivica nanosi čovjeku u parnici, zar Gospod ne vidi?
3:37 Tko je rekao nešto i zbilo se? Nije li Gospod to zapovjedio?
3:38 Ne dolazi li iz usta Svevišnjega i dobro i zlo?
3:39 Na što se tuže živi ljudi? Svatko na svoj grijeh.
3:40 Ispitajmo, pretražimo pute svoje i vratimo se Jahvi.
3:41 Dignimo svoje srce i ruke svoje k Bogu koji je na nebesima.
3:42 Da, mi smo se odmetali, bili nepokorni, a ti, ti nisi praštao!
3:43 Obastrt gnjevom svojim, gonio si nas, ubijao i nisi štedio.
3:44 Oblakom si se obastro da molitva ne prodre do tebe.
3:45 Načinio si od nas smeće i odmet među narodima.
3:46 Razjapili usta na nas svi neprijatelji naši.
3:47 Užas i jama bila nam sudbina, propast i zator!
3:48 Potoci suza teku iz očiju mojih zbog propasti Kćeri naroda mojega.
3:49 Moje oči liju suze bez prestanka, jer prestanka nema
3:50 dok ne pogleda i ne vidi Jahve s nebesa.
3:51 Moje mi oko bol zadaje zbog kćeri svih mojega grada.
3:52 Uporno me k'o pticu progone svi što me mrze, a bez razloga.
3:53 U jamu baciše moj život i zatrpaše je kamenjem.
3:54 Voda mi dođe preko glave, rekoh sam sebi: "Pogiboh!"
3:55 I tada zazvah ime tvoje, Jahve, iz najdublje jame.
3:56 Ti oču moj glas: "Ne začepljuj uši svoje na vapaje moje."
3:57 Bliz meni bijaše u dan vapaja mog, govoraše: "Ne boj se!"
3:58 Ti si, Gospode, izborio pravdu za dušu moju, ti si život moj izbavio.
3:59 Ti, Jahve, vidje kako me tlače, dosudi mi pravdu.
3:60 Ti vidje svu osvetu njinu, sve podvale protiv mene.
3:61 Čuo si, Jahve, podrugivanje njihovo, sve podvale protiv mene.
3:62 Usne protivnika mojih i misli njine protiv mene su cio dan.
3:63 Kad sjede, kad ustaju, pogledaj samo: ja sam im pjesma-rugalica.
3:64 Vrati im, Jahve, milo za drago, po djelu ruku njihovih.
3:65 Učini da srca im otvrdnu, udari ih prokletstvom svojim.
3:66 Goni ih gnjevno i sve ih istrijebi pod nebesima svojim, Jahve!
Created with HTMLCompiler by BibleDatabase