Main Index: Croatian Bible

Jeremiah 12

[1] [2] [3] [4] [5] [6] [7] [8] [9] [10] [11] [12] [13] [14] [15] [16] [17] [18] [19] [20] [21] [22] [23] [24] [25] [26] [27] [28] [29] [30] [31] [32] [33] [34] [35] [36] [37] [38] [39] [40] [41] [42] [43] [44] [45] [46] [47] [48] [49] [50] [51]

12:1 Prepravedan si, Jahve, da bih se mogao s tobom parbiti. Samo bih jedno s tobom raspravio: Zašto je put zlikovaca uspješan? Zašto podmuklice uživaju mir?

12:2 Ti si ih posadio, i oni se ukorijeniše, rastu i plod donose. Al' si bliz samo ustima njihovim, a daleko im od srca.

12:3 No ti, Jahve, mene poznaješ i vidiš; ispitao si srce moje, ono je s tobom. Odvedi ih kao jagnjad na klanje, saèuvaj ih za dan pokolja.

12:4 Dokle æe zemlja tugovati, dokle æe trava na svem polju sahnuti? Zbog opaèine njezinih stanovnika ugiba stoka i ptice! Jer govore: Bog ne vidi naših putova.

12:5 Ako s pješacima trèeæi sustaješ, kako æeš se s konjima utrkivati? Kad ni u mirnoj zemlji nemaš uzdanja, kako æeš onda kroz guštare jordanske?

12:6 Jer su i braæa tvoja i obitelj tvoja licemjerni prema tebi! I oni te iza leða ocrnjuju na sva usta. Ne vjeruj im kad ti zbore umilno.

12:7 Ostavih dom svoj, napustih baštinu svoju; miljenicu srca svoga dadoh u ruke dušmana njenih.

12:8 Baština moja postade za me kao lav u šumi. Zarikao je na me, zato ga zamrzih.

12:9 Zar je baština moja šarena ptica oko koje odasvud druge slijeæu? Hajde, skupite se, sve divlje zvijeri, doðite žderati.

12:10 Mnogi pastiri opustošiše moj vinograd, zgaziše nasljedstvo moje; dragu mi baštinu pretvoriše u golu pustinju,

12:11 pretvoriše u pustoš, žalosna je pustoš preda mnom. Sva je zemlja pusta jer nikog u srce ne dira.

12:12 Preko svih goleti pustinjskih nagrnuše pustošnici. Jer u Jahve je maè što proždire: s jednog kraja zemlje do drugog nema mira nijednome tijelu.

12:13 Sijahu pšenicu, a požeše trnje: iscrpli se bez koristi. Stide se uroda svoga sve zbog jarosti Jahvine.

12:14 Ovako govori Jahve: "Sve zle susjede svoje, koji su dirnuli u baštinu što sam je dao narodu svome Izraelu, ja æu išèupati iz zemlje njihove. Ali dom Judin išèupat æu isred njih.

12:15 A kad ih išèupam, ponovo æu im se smilovati i povesti natrag, svakoga na baštinu i zemlju njegovu.

12:16 Pa ako doista nauèe putove naroda mojega i stanu se zaklinjati imenom mojim - 'Živoga mi Jahve' - kao što su uèili moj narod da se zaklinje Baalom, tada æe se opet nastaniti usred naroda moga.

12:17 Ako pak ne poslušaju, onda æu takav narod potpuno išèupati i zatrti" - rijeè je Jahvina.