Main Index: Croatian Bible

Genesis 2

[1] [2] [3] [4] [5] [6] [7] [8] [9] [10] [11] [12] [13] [14] [15] [16] [17] [18] [19] [20] [21] [22] [23] [24] [25] [26] [27] [28] [29] [30] [31] [32] [33] [34] [35] [36] [37] [38] [39] [40] [41] [42] [43] [44] [45] [46] [47] [48] [49] [50]

2:1 Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom.

2:2 I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje uèini. I poèinu u sedmi dan od svega djela koje uèini.

2:3 I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan poèinu od svega djela svoga koje uèini.

2:4 To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani.

Kad je Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju,

2:5 još nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, još ne bijaše niklo nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, još ne pusti dažda na zemlju i nije bilo èovjeka da zemlju obraðuje.

2:6 Ipak, voda je izvirala iz zemlje i natapala svu površinu zemaljsku.

2:7 Jahve, Bog, napravi èovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane èovjek živa duša.

2:8 I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti èovjeka koga je napravio.

2:9 Tada Jahve, Bog, uèini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla - pogledu zamamljiva a dobra za hranu - i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla.

2:10 Rijeka je izvirala iz Edena da bi natapala vrt; odatle se granala u èetiri kraka.

2:11 Prvom je ime Pišon, a optjeèe svom zemljom havilskom, u kojoj ima zlata.

2:12 Zlato je te zemlje dobro, a ima ondje i bdelija i oniksa.

2:13 Drugoj je rijeci ime Gihon, a optjeèe svu zemlju Kuš.

2:14 Treæa je rijeka Tigris, a teèe na istok od Ašura; èetvrta je Eufrat.

2:15 Jahve, Bog, uzme èovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obraðuje i èuva.

2:16 Jahve, Bog, zapovjedi èovjeku: "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi,

2:17 ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo æeš umrijeti!"

2:18 I reèe Jahve, Bog: "Nije dobro da èovjek bude sam: naèinit æu mu pomoæ kao što je on."

2:19 Tada Jahve, Bog, naèini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku i predvede ih èovjeku da vidi kako æe koju nazvati, pa kako koje stvorenje èovjek prozove, da mu tako bude ime.

2:20 Èovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i životinjama u polju. No èovjeku se ne naðe pomoæ kao što je on.

2:21 Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na èovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom.

2:22 Od rebra što ga je uzeo èovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede èovjeku.

2:23 Nato èovjek reèe: "Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od èovjeka kad je uzeta!"

2:24 Stoga æe èovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit æe njih dvoje jedno tijelo.

2:25 A bijahu oboje goli - èovjek i njegova žena - ali ne osjeæahu stida.